Kupila sam Greenet kafu. Ne mogu opisati kako sam uživala u onom mirisu mlevene kafe. Totalno neljubazna i krajnje nekulturna prodavačica je mlela kafu a ja sam se setila svog detinjstva. Jedva sam čekala da dođem kući i da je skuvam. I moram priznati da sam se skroz prijatno iznenadila. Kafa ima totalno lep i čist ukus. Nije ti onako jak ukus u ustima kada je probaš. Dosta lakše se pije i što je najvažnije skroz mi je legla na stomak. :) Naravno da sam pza prvi put popila jaku, bez šećera i mleka kafu. :)
Cena iste je skroz pristupačna. Ispostavi se da za samo 20 dinara više dobiješ mnogo bolju kafu. Ono što sam takođe primetila je da kada sam prala šoljice talog od kafe je bio dosta razgradljiviji. Lako sam ga sparala i lako sam oprala šoljicu. nije bio onako gust i mastan. :)
Ne znam da li zbog kvaliteta kafe ili zbog mog ushićenja što sam probala nešto dobro posle dužeg vremena, posle te kafe bila sam skroz razbuđena i činilo mi se da me je skroz osvestila od hronične neispavanosti. I tu sam našla odgovor zašto mi se ujutru pije kafa sa puno šećera i puno mleka. Pa da bi ubila sav onaj težak i gorak ukus koji ima kafa široke potrošnje.
Sad sam rešila da racionalno štedim i da kafu kupljenu u Greenet-u pijem ujutru da bi imala potpuni efekat. A ako mi se u toku dana pripije kafa probaću sa ostacima one kafe koje imam u kući i nadam se da ću tako uspeti da izbalansiram između ozbiljne zavisnosti i realne potrebe mog organizma. :)
Нема коментара:
Постави коментар